JOŠ JEDAN NOVI OSVRT NA NAŠU SOFKU NIKOLIĆ . .

. . . . . . I U OVOM VIDU..OD POSTAVALACA..
(SOFKA NIKOLIĆ,BIJELJENSKA DIVA)



Kao da sada čujem harmoniju i ritam
milozvučnog Sofkinog tananog glasa
dok usamljeno šetam zelenilom Bijeljenskog parka
u ušima mi odzvanja tiha pjesma
Dilber Stana

Povija se njemo lipa rascvijetala
rođena kad i Sofkina pjesma
lipa opet iznova cvati,a Sofka,
Bijeljenska diva,leži u grobu bez belega

U kapeli maloj ,uz mjezimicu svoju Marijolu,
nježno miluje kćerkine crne duge kose
pjevuši joj sevdalinku,i tiho uz def svira
uspomene budi,nježno ljubi zaspale oči,
preplašene srne,
zna kada je prvi korak propratila,
i osmjeh sa lica nježnog ukrala

Svi su je zvali Kraljica Skadarlije,
ljepotom plijeni Age,i Begove Šeher Sarajeva,
Mostar i Šantić,još uvjek kad liju hladne jesenje kiše,
puste more suza,niz obraze dok pjesmom Emina,
odaju počast ,uz predivnu sliku Sofkine ljepote,

Odoše dani,mjeseci,u godine zaborava,
Bijeljenska diva,sad njemo leži,
zaboravljena od Boga i ljudi
u svojoj mukloj tuzi,bol boluje,
i nikom ne kazuje,
šta majčinsko srce može da izdrži

Pjesma utihnula,samo tupi šum,.
njemo se poklanjam,
a u duši mi stegla se misao
zar neko poput tebe moja Sofka,
prokletstvo da takvo nosi,
Ti sada samo znaš za osmjehe
neba,
a ja kao nebeska skitnica čuvam ti uspomene,o moja Sofka....